Obiteljski zakon o bračnoj stečevini

ODGOVOR:

Obiteljski zakon propisuje da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

Također, zakon propisuje da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini. Odredba o suvlasništvu bračnih drugova u jednakim dijelovima jest neoboriva zakonska predmnijeva, što znači da, ako bračni drugovi svoje imovinskopravne odnose u braku nisu uredili bračnim ugovorom, nije moguće dokazivati drukčiji omjer suvlasničkih dijelova. Dakle, suvlasništvo na bračnoj stečevini stječe se na temelju zakona. U praksi se često događa da se kao samovlasnik nekretnine u zemljišnu knjigu upiše jedan bračni drug. Stoga svaki stjecatelj nekretnine treba voditi računa o toj činjenici prigodom zaključenja pravnog posla koji je temelj za upis prava vlasništva te provjeriti način stjecanja vlasništa svoga prednika pa ukoliko se radi o nekretnini stečenoj za vrijeme trajanja bračne zajednice radom bračnih drugova treba tražiti pismeno očitovanje bračnog druga kojim nedvojbeno izražava suglasnost sa tim pravnim poslom.

Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci br. U-III-821/2007 od 18. 6. 2008. zauzeo je stav da je raspolaganje imovinom koja je bračna stečevina, protivno kogentnoj odredbi iz članka 250. Obiteljskog zakona, što ima za posljedicu ništetnost tog pravnog posla. U odnosu na prigovor stjecanja vlasništva povjerenjem u zemljišne knjige navedeno je „da zemljišnoknjižni upis ima svoj učinak samo u slučaju ispunjenja općih i posebnih pretpostavki za uknjižbu propisanih odredbama ZZK-a (Zakon o zemljišnim knjigama). Kako jedna od tih pretpostavki nije ispunjena (valjanost pravnog posla), stajalište je suda da se u konkretnom slučaju ne može steći pravo vlasništva niti na temelju povjerenja u zemljišne knjige”.

Ova odluka Ustavnog suda nije donesena jednoglasno, naime dano je izdvojeno mišljenje, prema kojem „ZV također (slično kao i ZZK) jamči zaštitu povjerenja u istinitost i potpunost stanja u zemljišnoj knjizi (čl.122.,123., i 124. ZV.„ Stoga „stjecatelj koji je dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, a nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (stavak 1. članka 8. ZZK).“

To znači da bi u Vašem slučaju darovanje nekretnine koja je stečan u braku kao bračna stečevina bio ništetan pravni posao jer se radi o nekretnini koja je stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice.

Takav bi pravni posao mogli s uspjehom pobijati pred sudom.

Da bi ste se Vi upisali u zemljišne knjige kao suvlasnik na bračnoj imovini potrebno je da protiv supruga podnesete tužbu sudu na čijem se području nalazi nekretnina radi utvrđenja prava suvlasništva na toj nekretnini u 1/2 dijela , te temeljem sudske odluke izvršite upis prava suvlasništva za svoju korist.

 Ovdje možete postaviti pitanje pravniku

MOLIMO VAS DA PRIJE POSTAVLJANJA PITANJA POTRAŽITE MOGUĆI ODGOVOR U NAŠOJ BAZI VEĆ POSTAVLJENIH PITANJA I ODGOVORA