'Mali ljudi' trebaju puno prostora

Arhitekti kao da su zlatnim slovima zapisali pravilo da 'malim ljudima' treba malo prostora. Dječje su sobe, naime, u pravilu najmanje sobe u stanu. Tako je bilo prije 10, 20  i više godina, tako je i danas. No, korijenje takvom načinu gradnje ne treba tražiti u neinformiranosti arhitekata, već u općim trendovima. Stambeni su kvadrati skupi i prosječnoj obitelji dragocjen je svaki četvorni metar kojeg si može priuštiti. Dječja soba često se i ne vodi kao soba, već kao pola sobe. U tako malu kvadraturu – osam do deset kvadrata – u rijetkim se slučajevima odlučuju useliti roditelji. Ne zato što ne žele djeci prepustiti veću sobu, već zato što u tu manju obično ne stane bračni krevet i ormar za odjeću.

I tako djeca 'zaglave' u maloj sobi, iako im realno treba veći prostor. Jednom djetetu, naime, trebalo bi 15 četvornih metara prostora – za spavanje, igru i učenje – dok za dvoje djece valja osigurati sobu od 25 kvadrata.

U većini slučajeva takav komfor djeci je nemoguće osigurati. Stoga je neophodno one skromnije kvadrate namijenjene malenima opremiti na najpametniji mogući način, kako bi se prostor u potpunosti iskoristio. Nešto prostora možete uštedjeti odlučite li se za krevete na kat, pokretni namještaj, ugrađene radne plohe. Pojedini dijelovi takvog namještaja trebaju biti lagani, tako da ih djeca mogu sama premještati jer oni će im poslužiti i kao kulisa za igru (npr. stolići, manji plastični ormarići). Veći komadi namještaja, pak, ne smiju se lako pomicati i bridovi im ne smiju biti oštri, kako se djeca ne bi ozlijedila. Namještaj za dječju sobu ne smije biti obojan bojom koja sadrži otrovne sastojke.

Osim po načelu sigurnosti, namještaj za dječju sobu valja birati i s aspekta zdravog razvoja djeteta. Kreveti tako trebaju imati kvalitetne madrace postavljene na tvrdu podlogu, da se djetetu ne iskrivi kralježnica. Površina radnog stola treba biti dovoljno velika (opet, ne prevelika, da ne zatrpa skroman prostor dječje sobe), te mora imati nagib. Za čitanje i pisanje najbolji je, naime, nagib od 16 stupnjeva. Sjedala na dječjim stolicama trebaju biti vodoravna, tek s neznatnim padom (3 do 4 posto, odnosno oko 1 cm) prema naslonu, savijenom kako bi se što bolje prilagodio kralježnici.

Dodatan prostor za igru djeci možda možete – ovisno o ukupnom prostoru koji vam je na raspolaganju -  osigurati i u nekoj drugoj prostoriji, u predsoblju, dnevnom boravku, u preuređenom podrumu ili na tavanu.

Općenito, namještaj u dječjoj sobi mora rasti s djetetom. Malom djetetu, naime, ne treba puno namještaja. Potrebniji mu je prostor za igru, u vidu kakve strunjače ili velikog jastuka na podu. Taj će prostor dijete u dobi do 6 godina najviše koristiti. Na drugom mjestu su ormar za stvari i radni stol na kojem dijete može crtati. Kad krene u školu – pa do 12. godine – trebat će više prostora za smještaj osobnih stvari, dovodit će prijatelje da se zajedno igraju, a valja predvidjeti i mogućnost da netko od prijatelja iz škole povremeno prespava u dječjoj sobi. Također, pisat će zadaće te mu treba osigurati kvalitetan radni stol i primjerenu stolicu.

Nakon 12. godine rast će i potreba za osobnim prostorom gdje se dijete može povući. Trebat će još više prostora za smještaj stvari, a dječju sobu sve će u većoj mjeri uređivati sama djeca. 'Mali ljudi' više neće biti mali, kao što takve neće biti ni njihove potrebe. Na vama je da im pomognete da se razviju u pravom smjeru.